Upravo instaliram Ubuntu 10.04. Kreunuo sam da kreiram konekciju na kablovski logosoft internet. Ukucao komandu sudo pppconfig i krenuo regularno da popunjavam podatke koji se traze.
Nakon sto se ukuca ime provajdera, potrebno je odabrati method dobijanja DNS-ova. Odaberem staticki metod i ukucam dvije IP adrese od logosofta koje sam mogao naci (ne znam da li su aktuelne): 217.75.192.10 i 11, nakon toga biram PAP ili CHAT metod autentikacije (isprobao i jedan i drugi), potom me pita da odaberem tonsko ili pulsno biranje i broj (?). U ranijim verzijama ovog uopste nije bilo, dovoljno je bilo upisati naziv provajdera username i password. Da li neko zna kako da napravim ovu konekciju na logosoftov kablovski internet.
Što kaže Metalac, fulao sam komandu. Interesantno je da komanda pppconfig otvara dijalog za drugi tip konfiguracije na internet i ne bih se nikad sjetio da sam promasio komandu, jer je slijed koraka za konfiguraciju vrlo slican kao kod prave komande (barem sam naucio nesto sasvim slucajno). Btw, radi i Network Manager, ali eto htio sam rucno napravit konekciju.
ubuntu@ubuntu:~$ sudo pon
/usr/sbin/pppd: In file /etc/ppp/peers/provider: unrecognized option ‘/dev/modem’
treba kucati dsl-provider nakon sudo pppoeconfig
root@ubuntu:/etc/ppp/peers# pon dsl-provider
Plugin rp-pppoe.so loaded.
RP-PPPoE plugin version 3.8p compiled against pppd 2.4.5
root@ubuntu:/etc/ppp/peers# plog
Aug 3 07:15:12 ubuntu pppd[3444]: pppd 2.4.5 started by root, uid 0
Aug 3 07:15:12 ubuntu pppd[3444]: PPP session is 9
Aug 3 07:15:12 ubuntu pppd[3444]: Connected to 08:00:27:46:e5:18 via interface eth0
Aug 3 07:15:12 ubuntu pppd[3444]: Using interface ppp0
Aug 3 07:15:12 ubuntu pppd[3444]: Connect: ppp0 <–> eth0
Aug 3 07:15:14 ubuntu pppd[3444]: CHAP authentication succeeded: Welcome^M^J
Aug 3 07:15:14 ubuntu pppd[3444]: CHAP authentication succeeded
Aug 3 07:15:14 ubuntu pppd[3444]: peer from calling number 08:00:27:46:E5:18 authorized
root@ubuntu:/etc/ppp/peers#
Ma steka, u smislu radi ko curica A ovo available to all users dobro dodje kad ti je mrsko cekati konekciju kod log ina. Odmah se poveze i spreman za rad na internetu
Da, ako želiš da ti se na vrijeme otvaranja svake stranice doda još i jedan ping do google-ovih servera onda radiš tako, a ako želiš najbržu moguću soluciju onda koristiš dns server isp-a a potrebe za pamćenjem bilo čega kao što rekoh nema, automatika radi i oduvijek je radila bez problema.
Da, ako želiš da ti se na vrijeme otvaranja svake stranice doda još i jedan ping do google-ovih servera onda radiš tako, a ako želiš najbržu moguću soluciju onda koristiš dns server isp-a a potrebe za pamćenjem bilo čega kao što rekoh nema, automatika radi i oduvijek je radila bez problema.[/quote]
jah, a ako nisi u DHCP okruženju? nakucaš se… ili ako ISP-ov DNS “nešto neće” da radi, opterećen, na drugoj mreži itd.
helem i ISP-ov DNS mora da ti nađe domenu gdje.net, ide do root servera, jel bliži ISP ili google root serverima?
Cijeli ovaj topic je o ppp-u, zar ne? Konfigurisanje etherneta u mreži gdje nema dhcp-a i admin nije jasno naznačio dns-ove je druga priča. Ako isp-ov dns ne radi kako treba onda promijeniš isp šalu na stranu, pitanje je šta im još neće raditi, a za takve situacije inače služi sekundarni / tercijarni … dns.
Dizanje dns servera u lokalnoj mreži je super ako imaš 10 ili više korisnika a inače je totalno gubljenje vremena, cacheing dns requesta ti svakako radi na linux mašini ako je dobro iskonfigurisana, a za sve requeste koji nisu cachirani ili čiji je TTL istekao taj tvoj dns server će morati pitati svoj “parent” server a to se svodi na isto kao da si direktno koristio taj dns odnosno čak i sporije. Ili ako ostaviš defaultnu konfiguraciju još je gore, dns server će morati rekurzivno preko root servera doći do zone.
[quote=vedran]Cijeli ovaj topic je o ppp-u, zar ne? Konfigurisanje etherneta u mreži gdje nema dhcp-a i admin nije jasno naznačio dns-ove je druga priča. Ako isp-ov dns ne radi kako treba onda promijeniš isp šalu na stranu, pitanje je šta im još neće raditi, a za takve situacije inače služi sekundarni / tercijarni … dns.
Dizanje dns servera u lokalnoj mreži je super ako imaš 10 ili više korisnika a inače je totalno gubljenje vremena, cacheing dns requesta ti svakako radi na linux mašini ako je dobro iskonfigurisana, a za sve requeste koji nisu cachirani ili čiji je TTL istekao taj tvoj dns server će morati pitati svoj “parent” server a to se svodi na isto kao da si direktno koristio taj dns odnosno čak i sporije. Ili ako ostaviš defaultnu konfiguraciju još je gore, dns server će morati rekurzivno preko root servera doći do zone.[/quote]
ono je bio generički odgovor na ovo:
zašto bi neko pamtio napamet nečije DNS-ove, ha ja…
ps:
bio je još jedan public 4.2.2.2 (lako pamtljiv), ali sad nešto meščini ne odgovara uvijek…
@nidla: To je više tuga, nekako više volim Sun nego Oracle. A ne koristim nijedno, imam Windows instaliran i na njemu Photoshop i Illustrator (i babi AutoCAD), za sve ostalo tu je UNIX
a potrebe za pamćenjem bilo čega kao što rekoh nema, automatika radi i oduvijek je radila bez problema.
